Josip Bojcic Photo Stories, Auckland (2026)

18/08/2024

(HR / ENG captions)

Fotografija kojom sam se prijavio na
National Geographic Magazine Croatia foto natječaj. 🥳 (Link za glasanje ispod).

Pakake je najrjeđa vrsta morskog lava na svijetu🦭, koja se može pronaći samo na Novom Zelandu. Fotkano na pustoj i zabačenoj, više kilometarskoj plaži na samom jugu Novog Zelanda, kratko pred zalazak. Radi se o ženki koja se bezbrižno odmarala na plaži i upijala zadnje zrake sunca. Mir joj je prekinuo gorostasni mužjak koji je izjurio iz valova na plažu i krenuo prema ženki - (vjerovali ili ne, iako su masivni, mogu se jako brzo kretati i na kopnu). Vidjevši to, ona se uznemireno dala u bijeg u ocean, povremeno iskačući da vidi nije li mužjak odustao. Od 140+ opaljenih fotografija, jedna jedina je uhvatila pravi trenutak. Guglanjem i pričanjem s jednim od DOC (Department of Conservation) rangera, shvatio sam da ne postoji puno fotografija NZ morskog lava koji surfa. Zapravo, nismo uspjeli pronaći niti jednu! Neovisno o toj činjenici, ovo je svakako jedna od srcu mi najdražih fotografija do sada.
Pravilno ponašanje u blizini divljači na Novom Zelandu nalaže da im morate dati minimalno 20 metara prostora, a ja sam dužan zahvaliti Panasonic New Zealand timu koji su mi to omogućili na način da su mi dozvolili da testiram tada najnoviji model njihovog fotoaparata - G9II s novim Panasonic / Leica New Zealand DG Vario-Elmar 100-400mm f/4-6.3 II objektivom. 400 milimetara na tom senzoru se prevodi u 800 na full frame senzoru, što mi je omogućilo promatranje ovih čuda prirode iz pristojne daljine, bez da ih uznemiravam. Ako možete, bio bih vam zahvalan da ostavite svoj glas za mene i moju fotografiju na službenom National Geographic HR linku:

https://photocontesthr.natgeotv.com/photo/qD_5P1VNBo9KKvGsrC6cnN5fN-q8rGMkxd3kAdm3?page=12

This is the photo I submitted to the National Geographic Magazine Croatia photo contest. 🥳 (Voting link above).

The New Zealand sea lion (Pakake / Whakahao) is the rarest sea lion🦭 species in the world, found only in New Zealand. I took this shot on a remote, deserted beach in the far south of the country, just before sunset. When we arrived, this female sea lion was peacefully soaking up the last rays of the sun on the sand. But her calm didn’t last long—a huge bull suddenly charged out of the waves and headed straight for her. These animals might be massive, but they can move surprisingly fast on land. Spooked (I assume), she made a run for the ocean, diving in and out of the waves to check if he was still following her. Out of 140 shots, this was the only one that perfectly captured her surfing the waves as she tried to escape.
After doing some research and chatting with a DOC (Department of Conservation) ranger, I realized that there are very few photos of New Zealand sea lions surfing like this. In fact, we couldn’t find any! Rare or not, this is definitely one of my favorite photos I’ve ever taken.
In New Zealand, you’re required to keep at least 20 meters away from wildlife, and I’m grateful to the Panasonic New Zealand team for making this possible. They let me test out their newest camera at the time—the G9II with the Panasonic/Leica New Zealand DG Vario-Elmar 100-400mm f/4-6.3 II lens. The 400mm on that sensor translates to 800mm on a full-frame sensor, which allowed me to capture this moment from a safe and respectful distance without disturbing the animals. Also grateful for people at New Zealand Sea Lion Trust for taking care of these gorgeous creatures.

30/04/2023

[KAKA - NEW ZEALAND] 🇳🇿🦜

Možete zamisliti kako su me Novozelađani gledali dok sam hodao Wellingtonom kao budala par ekselans s glavom stalno usmjerenoj prema gore. Cijeli Novi Zeland je za mene kao neka vrsta životinjskog Pokemon svijeta gdje imaš priliku vidjeti one najrjeđe i "mistične" primjerke. 😂 Ali isplatilo se jer sam imao priliku gledati par kako se igra i doziva po granama, i to u sred Wellingtona!

Kaka je jedna od najpoznatijih vrsta papiga koje se mogu naći samo na Novom Zelandu. Ove ptice su poznate po svojoj inteligenciji, društvenosti i razigranosti, a karakteristična tamna zelena i crvena boja perja čini ih prepoznatljivima u divljini, ali ne i lako uočljivima. Jako su razigrane, vole društvo i ako ste sretni kao ja, vidjet će te ih kako se igraju po granama. Iako se možda čine malima, u prosjeku su 50ak centimetara visoke!

Oduševljeno sam ih gledao jer su pravi akrobati, često vise naopako po granama a svoj jaki kljun koriste kao treću nogu!

Isto kao i Kea, Kaka je jako inteligentna ptica. Poznate su po sposobnosti otvaranja kutija, brava i odvezivanju čvorova, posebice ako ih rješavanje problema vodi ka ukusnoj hrani.

Zanimljivost je da su ih Maori koristili za lov na druge Kaka papige, jer po svojoj prirodi, one vole društvo. Uglavnom su bile postavljene na lokaciju s nogom privezanom za deblo (ili malu maorsku napravicu) tako da ne mogu pobjeći. Njihov zov i poziv na druženje je neodoljiv drugim Kaka papigama u blizini koje ne slute da idu u zamku. Upravo iz ovog razloga ih se nekad zove "Judinim pticama".

Iako su nekad bile rasprostranjene diljem Novog Zelanda, danas su njihova prirodna staništa ugrožena. Gubitak staništa, lov i bolesti smanjili su njihovu populaciju, zbog čega su postale ugrožena vrsta. Jako vole krošnje starih i visokih stabala. Stoga su pod zaštitom i njihovo je očuvanje postalo prioritet za Novi Zeland. Ukupno je ostalo manje od 10 000 jedinki.

25/02/2023

[NOVOZELANDSKO ZLATO 🇳🇿 / NEW ZEALAND'S GOLD] -

HR / ENG desc.
🇭🇷 🇬🇧

Bannockburn Sluicings, Cromwell, Novi Zeland

Vozimo se južnim dijelom Južnog otoka Novog Zelanda, područje koje je poznato po svakakvim prirodnim divotama, prvenstveno dramatičnim vodopadima, planinama, špiljama, rijekama i neobičnim životinjama. Prolazimo Cromwell, i odjednom, pred nama se otvara ogromno područje koje odudara od svega onoga što sam mogao do sada vidjeti i što sam mogao očekivati za vidjeti u Novom Zelandu. U čudu i s velikim upitnikom nad glavom prebacujem pogled s velikih gromada na Petera kojeg moj izraz lica nasmijava.
- Zašto vi imate Nevadu u Novom Zelandu..?, pitam ga.
- Rekao sam ti da se ovdje priroda i pejzaž mijenja svakih 20 kilometara", kaže on.
Izlazimo iz automobila, ja se češkam po glavi i zbunjeno pratim Petera koji mi priča priču. Radi se u pejzažu koji je nastao od ljudske ruke! Riječ je bilo o velikom rudniku zlata, gdje su rudari kopali metodom ispiranja snažnim vodenim topovima i što je rezultiralo ovim izrezbarenim krajolikom. Kopanje je počelo 1860-tih, i trajalo je 50 godina! Na vrhu brda je bilo malo naselje gdje su živjeli kopači (Stewart Town), od kojega je ostala samo ova kamena kućica, u kojoj su živjela dvojica vlasnika. Da bi stvar bila bolja, cijelo područje je bilo prepuno rascvalog divljeg timjana i kalifonijskog maka, što je u čitav krajolik uvelo boju i dodatnu dramu. Daljnom šetnjom se dolazi do rudnika u koje se može ući i čiji stropovi su prepuni endemičnih weta, buba koje izgledaju kao spoj pauka i skakavca. Šetnja je ukupno trajala oko dva sata, iako se može sigurno jedan čitav dan tu provesti. Okolno područje je prepuno velikih vinograda i vinarija koje su poprilično popularne, a zanimljivo je da je ovdje snimljen segment filma "The Power of the Dog".

We were driving through the Southern part of the South Island of New Zealand, which is known for its natural wonders and beauty; dramatic waterfalls, mountains, caves, rivers, animals, you name it... Passing Cromwell, suddenly a vast beige field appeared in front of us, a landscape that is hugely different from everything I had seen in New Zealand. My jaw dropped. Stunned, amazed, and with a big question mark above my head I turned to Pete, who was amused by my facial expression.
- Why do you have a state of Nevada in New Zealand...?, I asked.
- I told you that the nature and landscape here change every 20 kilometers, he replied.
Confused and amazed, I followed Peter who then started telling me a story about this place. This is a man-made landscape. These are sluicings. a gold mine, where the miners used powerful sluicing canons to find gold; and this carved landscape is the result of their work. Mine opened in the 1860s, and it was operational for 50 years! The miners had a small settlement on top of the nearby hill called Stuart Town, and this little stone house is the only thing that's left of the whole place.
The photographer in me was extremely happy to see that the entire area was covered in blooming thyme and Californian poppies. Further walk leads to the mine tunnels, with ceilings full of Weta, endemic bugs that look like someone fused a grasshopper and a spider. The walk took about two hours in total, although you could easily spend a whole day there. The surrounding area is covered in vineyards, and interestingly, the segment of the movie "The Power of the Dog" was filmed here.

21/01/2023

Homunga Bay, Waihi, Novi Zeland

Šetnja do ove prekrasne plaže je nešto ispod sat vremena, ali se svakako isplati. Putem će te imati prekrasne poglede na tirkizno plavo more i brežuljkast, zelen i bajkoviti krajolik. Šlag na kraju je ova pješčana plaža s predivnim vodopadom, a šetnja uglavnom odbije ljude stoga je često u potpunosti prazna. U ovom slučaju sam imao cijelu plažu za sebe!

19/01/2023

Prekrasna Karekare plaža. Ono što će te pronaći su kilometri finog pijeska (na kojem je nemoguće šetati ako je sunčan ljetni dan jer se radi o pijesku punom čestica željeza), ali i tri velike hridi koje prkose valovima. Maorska legenda kaže da je postojalo vrijeme kada je su krajolik i nežive stvari mogle hodati. Tada je Te Matua (rt plaže i čuvarica) imala dvoje djece koja bi se tu rado igrala. Međutim nije dugo trebalo da se jedno od njih ogluši na naputke roditelja te odluta daleko od plaže... Kada je završilo doba kada su se krajolik i nežive stvari mogle kretati, spomenuta djeca su ostala zamrznuta u mjestu. Te Tokapiri (poslušno dijete) je ostalo blizu svoje majke, a neposlušni Tokapaoke je ostao sam, okružen oceanom i divljim valovima koji ga neumorno udaraju.

18/01/2023

PARATUTAE, WHATIPU, AUCKLAND

Ovaj mali otočić se zove Paratutae, a po Maorima je bio mjesto na kojem su se sastajali taniwhaai. U mitologiji Maora, taniwha su velika nadnaravna bića / čudovišta koje će te pronaći u dubokim rijekama, mračnim špiljama ili u moru, posebno na mjestima s opasnim strujama ili varljivim valovima "razbijačima", kako kažu Novozelanđani. Zaljev se naziva upravo po jednom, najstarijem taniwhau - Whatipu, što prevedeno znači "zaljev čuvara duša". To ime je bilo sasvim dovoljno da me se odvrati od bućkanja u tim vodama! Zanimljivo je da mjesto nije uopće toliko udaljeno od Aucklanda, (35 kilometara u jednom smjeru), a dojam je kao da ste preko par tisuća kilometara udaljeni od ikakve civilizacije!

Upravo su ta čudovišta, divlje more i uvala prepuna sprudova bili odgovorni za potapanje broda Orpheusa, 1863. godine; u kojoj je 189 članova posade izgubilo život. Orpheus je bio britanski brod koji je sudjelovao u ratu protiv Maora. Do dan danas to ostaje najveća pomorska nesreća u Novom Zelandu!

16/01/2023

Blune - Muriwai - Novi Zeland

Lagana vožnja od oko 45 minuta u sjeverozapadnom pravcu od Aucklanda je bio kratki ali slatki izlet nakon odrađenih sada skoro 20 000 kilometara kroz cijeli Novi Zeland! U pitanju je Muriwai plaža koja je poznata po krasnim valovima ali i po relativno novoj koloniji bluna! Ovo je jedna od ukupno tri kolonije u Novom Zelandu, meni prva, a s tim je došlo i veliko oduševljenje i mali milijun fotografija (standardna priča)... Blune su poznate po tome da se pri lovu na ribe obrušavaju sa visine od 30 metara u more i pri tome udaraju od površinu mora sa brzinom od skoro 150 kilometara na sat! Samo mjesto je izloženo jakim vjetrovima, i isprva mi je bilo čudno zašto bi se gnijezdile tu, međutim upravo taj vjetar im je potreban za let, posebice onaj prvi. Liježu jaja od rujna do studenog (proljeće u NZ), a mladi napuštaju gnijezdo (i koloniju) kada napune četiri mjeseca! Njihov prvi let je prema Australiji, što je vrtoglavih 2000+ kilometara leta! Prvi let se može svrstati pod onu "do or die", srednje opcije nema, a onaj vjetar koji nisam mogao razumjeti im bude od velike pomoći. Sa svojim partnerom ostaju kroz cijeli život, a u prosjeku žive od 28 do 35 godina. Zanimljivo ih je bilo gledati kako oblijeću koloniju i traže svoje partnere, a ako slučajno pogrešno slete ili ih vjetar odnese u tuđe gnijezdo, dolazi do pobune i ta ptica bude izgurana van kolonije, i samim time prisiljena na ponovni let i novi pokušaj.
Spektakl ih je vidjeti kako poniru u lovu na ribu, gdje i najmanja pogreška ili sudar rezultiraju u lomljenju vrata ili teškim ozlijedama koje uglavnom znače da će postati obrok morskim psima ili tuljanima, ako prežive.

Novozelanđani su imali velikih problema sa divljim mačkama, ljudima koji ne kontroliraju svoje pse, oposumima i lasicama, koji ubijaju mlade i kradu jaja. Rezultat toga je da se vode velike akcije hvatanja i ubijanja napasti, te se vodi jaka politika gdje se ne dozvoljava pristup određenim lokacijama s psima. Iako se ljudi generalno pridržavaju propisa, uvijek postoje idioti koji će doći s psima u zaštićena područja prepuna kiwija (ptice, naravno), pingvina i sličnih životinjica. Posljedica toga je da pojedina područja imaju znakove koji kažu kako će psi biti ubijeni na mjestu ako ih se uhvati u zaštićenom području, bez ikakvih premišljanja i rasprava.

Zanimljivo je da se može pristupiti plaži od ispod kolonije, gdje se nalazi prekrasna špilja koja vodi na pješčanu plažu ili u more, ovisno o plimi, a o tome naknadno! 😄

11/01/2023

Dobrodošli u svijet kakvim ga ja vidim kroz svoje objektive! :) Trenutno putujem kroz Novi Zeland, prekrasnu zemlju sa divnim ljudima i neopisivo lijepom prirodom!

Josip Bojcic Photo Stories

18/08/2024

30/04/2023

25/02/2023

21/01/2023

19/01/2023

18/01/2023

16/01/2023

11/01/2023

Address

Website

Alerts

Contact The Business

Shortcuts

Share

Category