15/12/2025
Malo uvodnih slova za album koji slijedi. Na sv. Luciju, nositeljicu svjetla, otišla sam u Graz. Dugo sam željela otići tamo, bila sam tamo prije vjerojatno trideset godina i gotovo ništa od njega nisam vidjela. Obično smo išli u Ikenu, ni blizu centru.
Malo je bizarno s obzirom da je Graz udaljen samo dva i pol sata od Zagreba, ali što je-tu je.
Sigurno više od tri godine sam željela vidjeti crkvu koja je privukla moju pažnju jer mi se činila kao totalno moje mjesto dok sam gledala fotografije. Pokazalo se da sam bila u pravu.
Nakon Krapine izvukli smo se iz magluštine i uživali smo na suncu cijeli dan. Od oblaka gotovo ni traga. To je bio prvi poklon.
Drugi smo dobili nakon što smo se sparkirali. Besplatan parking jer je čovjek porijeklom iz Albanije bio oduševljen što vidi zagrebačku tablicu.
Krećemo prema “mojoj” crkvi, koja je ispala više moja nego što sam očekivala, naime, to je crkva sv, Andre. Pa morate priznati da je već to blizu čuda :D .
Ona predstavlja sve ono što se tu neće dogoditi stotinama godina. Kod nas bi takva crkva izazvala izlazak na prosvjede. Spoj barkone crkve i moderne umjetnosti.
Zamislite kod nas crkvu na kojoj piše science fiction, skeptik i na zabatu smiley. Između ostalog.
Nevjerojatan je osjećaj u njoj. Nevjerojatna je energija. Ona koju ima živa vjera, živa zajednica.
Mjesto gdje dolazimo sa svim svojim sumnjama, težinama i povremenim gubicima vjere, mjesto gdje se o tom može RAZGOVARATI i propitivati. Mjesto koje vraća nadu i osnažuje za život, gdje ljudi žive svoju vjeru, ljudski, sa svim propustima i manama.
Mjesto sa jako zajednicom koja se podupire.
Nisam praktičan katolik, ali sam vjernica, pobjeći od katoličanstva je mogu jer tom kulturološkom krugu pripadam i određuje me, htjela ja to ili ne.
Ta crkva je imala točno taj osjećaj koji crkva treba imati, koji ti bilo koja vjera treba dati.
Mi smo zajedništvo, mi smo zajednica, mi smo ljubav, mi smo prihvaćeni u svojim različitostima, mi smo voljeni u svojim različitostima.
Grlila me na svim pravim mjestima.
Ekstatičan osjećaj, vrijeme da se saberem i krenem dalje. Treći poklon je sa zahvalnošću primljen.
Hodam kroz okićen grad, sve je nekako prirodno, ne djeluje kao božićna kulisa, djeluje kao Božić, kao dom. Mali borovi ispred dućana i lokala su česti, ljudi sjede na otvorenim terasama na suncu, gomila je ljudi. U nekom trenu sam imala osjećaj da je došlo pola Slovenije i Hrvatske, njemački, slovenski, hrvatski, turski sve se miješa.
Skočili smo do Muzeja suvremene umjetnosti, ali na žalost, nismo imali vremena za ulazak, jako puno tog je za vidjeti u Grazu. Sam osjećaj centra je da je puno veći od zagrebačkog iako je Graz puno manji grad oko 315 000 ljudi.
Štandovi su rasprostranjeni po ulicama, hrana nije dominantna, rukovotorina ima, čini mi se da je ponuda slatkog veća nego slanog. Pije se kuhano vino, punch, razgovara se i druži.Dućani su krcati, samo opažam, nisam došla u šoping. Primjećujem živost i život koji očigledno pulsira i van adventa.
Krećemo prema Schloßbergu, preko Mure kroz divnu instalaciju. Vidim stijenu ispred sebe i stepenice prema gore. Znam da ću biti na rubu smrti dok dođem do gore Tako je i bilo, ahhhahaahaha.
Lift postoji, ali dala sam se nagovoriti. Putem se obzor otvara, a pogled na grad je spektakularan.
Još uživanja na suncu i uživanja u pogledu uz kuhano vino.
Terakotni krovovi blješte.
Vraćamo se i prolazimo kroz grad, kroz rijeke ljudi. Gledamo fasade, divne, održavane, ali s mjerom, nisu savršene i to im daje poseban šarm.
Uživali smo u restoranu, s toplom, domaćom atmosferom i austrijskom tradicionalnom hranom, imali sreće s minimalnim čekanjem s obzirom na nevjerojatnu gužvu (četvrti poklon).
Pri izlasku iz restorana, sat otkucava i otvaraju se vrata na zvoniku i izlaze figure u narodnm nošnjama.Još jedan divan sinkornicitet! (peti poklon), Još malo razgledavanja i uživanja u svjetlosti lampica, krećemo prema našem desertu, kaiser šmarnu s jabukama i šljivama, okupanim cimetom. Dakle, ljudi moji, koja divota! (šesti poklon).
I to je to, Graz okupan zrakama sunca, religijsko iskustvo, mana s neba, uronjenost u Božić kakav je nekad bio i sretan povratak kući (sedmi poklon).
Radujem se ponovnom odlasku u neko mirnije vrijeme, s manje gužve. Za sad sa sobom nosim samo toplinu svijeta u kojem žive neki drugačiji, sretniji ljudi.
p.s. Zaboravila sam napisati dar broj osam koji je bio zapravo četvrti po redu. U katedrali su imali probu orgulja, malog orkestra (možda kvarteta) i solo pjevanja. Milina
