10/08/2026
Najveća prijetnja koju netko može uputiti: želim ti da imaš posla s majstorima! 😱😱
Mi smo zadnjih godinu-dvije nažalost imali posla s majstorima i... Bolje ne komentirati. Čast izuzecima (sva sreća pa smo imali nekoliko odličnih), ali ako hoćete završiti u ludnici i vidjeti do koje razine ide aljkavost, samo zovite majstore. Točnije ''majstore''.
I onda si mislim malo, na ''godišnjem'' sam pa imam vremena. Posao kojim se ja bavim je fotografiranje - ispoštujem rokove, dajem uvijek sve od sebe, lomim se dokle ide, trudim uvijek. I rezultat toga su zadovoljni klijenti. Zato mi je uvijek čudno, nekako sam naviknuo da dajem sve od sebe i ne razumijem kada i drugi ne rade tako.
I koji je tu kontrast kod nas u foto&video svijetu. Mi smo debelo iznad svjetskog prosjeka. U SAD-u fotografi uzmu desetak tisuća Eura za fotkanje, obično po 6-7 sati rada na terenu. Je tamo standard veći, ali je njihov honorar svejedno dosta iznad prosjeka. Ljudi koji su najpopularniji na tim velikim tržištima su super, ali evo ja vam nabrojim barem 15 fotografa koji bi imali nivo kvalitete iznad njih. Stvarno je privilegija kod nas što smo toliko dobri. Mislim da se to kod nas i ne cijeni čak u dovoljnoj mjeri, ali činjenica je - rasturamo.
Tu dolazim do onoga zašto pišem status. Ja već jesam nešto malo stariji, 35 plus godina, žena, dvoje djece itd. itd. I kada razmišljam i gledam kako se radi vani, bude mi žao jer nisam nikad probao negdje dalje otići izvan Hrvatske, raditi i živjeti. Opet nisam zato jer mi je ovdje dobro (to nekad i bude problem), a zanima me ako je netko od vas vidio da je bolji od prosjeka u onome u čemu se bavi, pa otišao van i probao? I kako je to prošlo?
Da imam 18-19 godina, možda bih se i odvažio i krenuo od nule negdje na većem tržištu, zato se divim svima onima koji su se usudili na taj potez. Nije mala stvar napustiti mjesto gdje odrasteš i promijeniš sve za 180 posto.
