02/08/2026
Evo sažetog pregleda ključnih informacija o Goraždu iz dolje navedenog teksta iz 1884. godine:
1.Infrastruktura i putna povezanost:
Izgrađena je nova, kvalitetna cesta duž lijeve obale rijeke Drine koja spaja Foču i Goražde (što je bio značajan napredak u odnosu na lošu konjsku stazu od prije tri godine).
2.Poboljšano je ulično osvjetljenje i urađeni su radovi na uređenju grada (nasipanje tucanika, žbukanje i gradnja).
3.Nedostaje škola, pa djeca austrijskih službenika nemaju priliku za obrazovanje.
4.Plovnost Drine i odvažni podvizi:
Drina je smatrana neplovnom, ali su austrijski oficiri izveli pionirske podvige: husarski oficir je 1883. na improvizovanom splavu doplovio od Jošanice do Goražda, a inženjerijski natporučnik 1884. godine na dva spojena pontona od Foče do Višegrada.
5.Uprava i vojna prisutnost:
Goražde je sjedište okružne ispostave (Bezirksexpositur) pod vodstvom hvaljenog upravnika ("Gospodin Ekspozitur"), a u gradu je stacioniran i jedan bataljon pješadije.
Grad često posjećuju visoki vojni i državni dostojanstvenici u inspekciji.
6.Društveni i svakodnevni život ("Chronique scandaleuse"):
Iako odaje utisak mirnog i idiličnog gradića, Goražde ima dinamičan društveni život sa skandalima nalik malim evropskim gradovima.
U aprilu 1884. zabilježena su dva samoubistva vojnika, jedno samoubistvo finansijskog stražara, te pronalazak tijela vojnika stradalog pri gradnji mosta u Foči.
U maju 1884. dogodila se jedna austrijska svadba, dva slučaja preljube i dvije fizičke povrede (lomi noge).
7.Austrijsku žensku zajednicu čini pet predstavnica koje su podijeljene u pet različitih tabora.Klanovi među ženama austrijskih službenika i oficira koji su u to vrijeme službovali u Goraždu.Kada autor kaže da se ženski svijet sastoji od „predstavnika ljepota stare Austrije“, on misli na žene/supruge austrijskih oficira i činovnika koje su došle iz različitih krajeva Monarhije. Svaka od njih je donosila tipičnu „ljepotu“ ili šarm svoje matične regije (npr. bečku eleganciju, češku srdačnost, mađarski temperament itd.).
OBJAVLJENO U " BOSANSKA POŠTA" ,7.8.1884.
Utisci s putovanja iz Trnova, Rogoja, Zagorja.
(Od našeg specijalnog dopisnika.)
Dalje putovanje, od Foče prema Goraždu, Čajniču, i na kraju nazad za Sarajevo, po svom opisu jedva da više ulazi u okvir dosad dostavljenih dopisa; ipak vjerujem da ne bi bilo sasvim nezanimljivo, nakon utisaka s putovanja iz „uzburkanog“ kraja, izvijestiti nešto o mirnom životu u malim južnim mjestima Bosne.
Kada sam prije tri godine putovao iz Goražda za Foču, ta se dionica mogla preći na ne baš udoban način, stazom koja je jedva zasluživala naziv konjskog p**a; danas dobro izgrađena cesta, koja bi i u Sarajevu bila veoma korisna, vodi lijevom obalom Drine sve do Goražda — dobrobit na kojoj se zapravo ima zahvaliti događajima iz 1882. godine.
Pored ceste u bučnom toku pjeni se hladna planinska rijeka Drina — „Drina voda hladna“, kako je narodna pjesma naziva; u svakom slučaju bio je to odvažan poduhvat koji je prošle godine izveo jedan austrijski husarski oficir, kada se od Jošanice — oko 20 kilometara od Goražda — na improvizovanom splavu upustio u „izlet iz zadovoljstva“ niz dotad neplovnu rijeku prema Goraždu, na veliko divljenje čestitih Goraždana, koji su takav poduhvat dosad smatrali neizvodljivim; ove godine našao se jednako odvažan sljedbenik u jednom inženjerijskom natporučniku, koji je iz Foče za dan i po stigao Drinom do Višegrada na dva pontona spojena u improvizovani brod, sa posadom od osam veslača — podvig koji je u sportskim krugovima izazvao veliku pažnju...
Goražde je gradić skriven među zelenim vrtovima, okružen šumovitim brdima, u kojem ispostava okruga (Bezirksexpositur) i jedan bataljon pješadije vode idiličan život; ili se bar tako čini. No, jedan poznavalac prilika me uvjeravao u upravo suprotno: Goražde je u posljednjim mjesecima imalo veoma uzbudljiv život, jedno burno dešavanje smjenjivalo je drugo, ukratko — Goražde je imalo svoje samoubistva, preljube, svoju Chronique scandaleuse (skandaloznu hroniku) i ostalo, baš kao i najcivilizovaniji mali gradovi u ostatku Evrope.
Neka navedemo riječi našeg izvora:
„U mjesecu aprilu zabilježena su dva samoubistva vojnika i jedno samoubistvo finansijskog stražara. U istom mjesecu je kod Goražda isplivalo i tijelo vojnika koji je nastradao pri gradnji mosta u Foči.
To je bio mjesec nesreće. Vedrije se odvijao već maj, jer su se tada dogodila jedna austrijska svadba i dvije — takođe austrijske — preljube, s lošim posljedicama (misli se na preljube).
Iako se kaže 'bolje preljuba nego lom noge' (Ehebruch ist noch immer besser als Beinbruch), prva stvar za one koji su njome pasivno pogođeni ipak nije nikakva ugodnost; a još manje ova druga za one koji su njome aktivno pogođeni, a takva dva slučaja [loma noge] imasmo i mi u posljednjim mjesecima. Pitanje da li su ove nesreće nastale zbog nedovoljnog vanjskog osvjetljenja (ulica) ili zbog previše intenzivnog unutrašnjeg osvjetljenja [pijanstva] nastradalih, ostaje neriješeno.
Inače, sadašnji 'Kajmakam' je učinio svoje, tako da osvjetljenje ulica mora u potpunosti zadovoljiti skromne zahtjeve; a i u ostalom je 'Gospodin Ekspozitur', kako ga oslovljava poneki stanovnik koji se ponosi poznavanjem stranih izraza, u svakom pogledu potpun čovjek. Gradilo se, nasipao se tucanik, žbukalo se, kao da svakog dana dolaze tri 'Viša' u inspekciju, dok je u posljednje vrijeme jedva svaki drugi dan neki od ovih Dei majorum gentium [visokih dostojanstvenika] — računajući od generala naniže — prolazio ovuda.
Ukratko, nama ništa ne nedostaje; austrijski ženski svijet je izuzetno ljubazan — nažalost podijeljen u pet tabora — a sastoji se od pet očaravajućih predstavnica ljepota stare Austrije. Samo nam jedno nedostaje: škola, pa austrijska djeca, na veliku žalost svojih majki, imaju i previše prilike da podivljaju, a nijednu da nešto nauče.
Prostor koji mi je oskudno dodijeljen ne dozvoljava mi da pružim više mjesta daljim zanimljivim otkrićima o misterijama Goražda.
Napravio sam još jedan izlet, više radi ugodnog društva nego radi samog cilja, u Čajniče, čija se najveća znamenitost sastoji u njegovoj čudotvornoj slici Bogorodice, kojoj grko-pravoslavci i danas masovno hodočaste na Veliku Gospojinu, budući da slika od okupacije nije izgubila ništa od svoje čudotvorne moći. Inače, ono što je rečeno za Goražde važi ceteris paribus [pod jednakim uslovima] i za Čajniče, uz malo ublažavanje, uprkos tome što je Čajniče sjedište kotarskog ureda. — — —
Već sljedećeg dana pohitao sam preko Ranjen-Karaule — što se tiče položaja i pogleda, jedne od najdragocjenijih tačaka Bosne — preko Prače i Pala prema našoj metropoli [Sarajevu].
